Ča je uragan naspram naše bure!?
Kraj ljeta je, a to znači da je i na oceanima nastupilo vrijeme u kojem veliki ciklonalni vrtlozi prerastaju u uragane, tajfune ili tropske ciklone. Ista je stvar. Taj sustav, bez obzira na ime donosi iste probleme i stvara ogromnu materijalnu štetu i odnosi brojne živote. I kao da to nije dovoljno, nego se još iz mnogih usta, naročito naših ljudi koji žive uz more čuju posprdne pošalice na račun stradalih i bahato busanje u prsa uz nezaobilazno: - Šta bi tek njima bilo da zapuše naša bura...-
A što bi se dogodilo da kod njih zapuše naša bura? Pa zapravo i ne mnogo. Bilo bi slično kao što je i kod nas kad jako zapuše. Odnijelo bi nekoliko starijih krovova, možda koji dimnjak (ako ga uopće imaju, jer kome u tropima treba dimnjak!?). Jedina veća razlika bila bi u polomljenim stablima, jer tamo su stabla uglavnom vazdazelena, a naša su uglavnom bez lišća u vrijeme kad pušu najjače bure. Sjetimo se samo kakav je pogrom napravila bura pred par godina kad je zapuhala u kasno proljeće, nakon što se razrasla vegetacija i prolistale šume!
A što bi se dogodilo kod nas da nas udari uragan? I to ne neki povijesno jaki, već neki koji redovito udara svake godine? O tome ćemo malo kasnije. Prije toga moramo odgovoriti na nekoliko drugih pitanja.
Što je to tropski ciklon?
Prije no što opišemo kako bi to izgledalo kod nas, moramo se prije malo upoznati s time što je zapravo tropski ciklon. To je veliki ciklonalni vrtlog koji karakteriziraju iznimno snažni i stalni vjetrovi praćeni obilnim oborinama. Vjetar u samom zidu oka može dostizati brzinu i veću od 350 kilometara na sat. Neki spominju i 400. Na moru to stvara skoro pa nemoguće uvjete za plovidbu s ogromnim valovima i iskrižanim morem. Budući da je u centru ciklonalnoga vrtloga tlak vrlo nizak, ponekad i niži od 880 hPa (srednji tlak je 1013 hPa), more je vrlo visoko, što u kombinaciji s visokim valovima ima razorne učinke na nisku obalu.
Tropska oluja nije isto što i uragan, odnosno ciklon ili tajfun. Iako je po postanku vrlo slična razlikuje se u snazi. Tako tropske oluje vrlo često prerastu u uragane, kao što se i mnogi uragani nakon što izgube svoju snagu pri srazu s kopnom pretvore u tropske oluje.
Uragani su karakteristični po svom središtu, tzv. oku. Ono što je posebno zlokobno kod tog oka je činjenica da u njemu vlada skoro pa potpuna tišina, nerijetko čak i s vedrim nebom. Promjer mu je obično između 5 i 25 kilometara, a budući da se kreće brzinom od nekih desetak kilometara na sat, prelazak oka preko nekog područja označava samo kratki predah prije negoli vjetar opet udari iz sve snage, samo iz suprotnoga smjera!
Tajfun, uragan ili ciklon?
I jedno, i drugo i treće. Sve je to točno. A zapravo sva tri imena označavaju isti ciklonalni sustav, s jednakim karakteristikama. Jedina razlika je u geografiji, odnosno mjestu koje će poharati. Tako se ova pojava na Atlantskomu oceanu i na sjeveroistočnomu dijelu Tihoga oceana, dakle uz obale SAD-a zove uragan. Na ostatku tihoga oceana, prvenstveno na njegovu jugozapadu zove se tajfun, dok u Indijskom oceanu nosi ime ciklon, u muškom rodu.
Buro naša burice...
Što bi se dakle dogodilo kad bismo jednom zamijenili buru za uragan? Kad bismo mi našom burom goropadnicom htjeli pokazati onim "tropikantima" što je to pravi vjetar, i kad bismo preuzimanjem uragana željeli pokazati kako se grade kuće?
Bilo bi to jedno užasno iskustvo...
Budući da je riječ o ogromnim sustavima promjera i do 1.000 kilometara obuhvatilo bi cijeli Jadran, od Dubrovnika do Umaga. Prvo bismo osjetili udare velikih valova koji bi počeli udarati naše vanjske otoke. Kako je riječ o valovima visokima oko 10 metara neki od otoka bi stradali već i prije no što bi uragan zapravo udario. Zahvaljujući činjenici da su vanjski otoci na sebe preuzeli silinu valova, mjesta i gradovi uz unutrašnje more bili bi pošteđeni izravnog udara, ali i tu bi plimni val potopio brojna mjesta.
Vrlo brzo za valovima stigao bi i vjetar. Istina jest da smo mi naučeni na snažan vjetar, isti onakav kakav puše u uraganima, ali kod nas bura tek rijetko, možda par puta na sat udari s nekim refulom pune snage koji nikad ne traje više od par minuta. U uraganu vjetar puše konstantnom snagom koja često premašuje najjače refule naše bure, a ono što je najgore, tako puše stalno, konstantno i na cijelom terenu. Najgore je u području koje se nalazi u radijusu od 50-60 kilometara od samoga središta. Izvan toga vjetrovi padaju na podnošljivih 90 čvorova. To je oko 180 km/h. Budući da naše šume u ovo vrijeme još uvijek imaju listove na granama, većina bi popustila pod naletima siline vjetra, čemu bi pripomoglo i potopnim kišama raskvašeno tlo.
More kao da je podivljalo, valovi su sada veliki čak i između otoka, no najveći problem je plimni val koji je u kombinaciji s jakim vjetrom i vrlo niskim tlakom između otoka nagurao ogromnu količinu mora. Iako modela zapravo nema, pretpostavlja se da bi se more diglo između 4 i 7 metara, možda čak i više. U morskim kanalima struje izazvane velikim plimnim valom nalikovale bi podivljalim rijekama, a onda još na to treba dodati i visoke valove.
I kao da to nije dovoljno, cijelo vrijeme pada ogromna količina kiše. U nekim su uraganima zabilježene čak i nevjerojatne količine od 250 litara kiše po četvornom metru u sat vremena, a kiša, doduše nešto manjim intenzitetom od stotinjak litara na sat, može padati danima. To bi pokrenulo brojna klizišta, bujice i poplave na svim onim dijelovima koji nisu izravno izloženi utjecaju mora.
Cijeli Split, Ploče, Metković, dolina Neretve, Zadar, Šibenik, središte Rijeke, Pula, Poreč i svi oni gradovi uz obalu čija je nadmorska visina manja od 10 metara bili bi pod vodom. Susak bi vrlo vjerojatno nestao s karte, i ostao bi samo mali školj, a Krapanj bi se istraživao kao Atlantida.
Bila bi to katastrofa mjerljiva tek s učinkom hrvatske političke scene...
I istina je da je naša bura i studena i jaka i goropadna, ali u usporedbi s uraganima, najvećim i najžešćim pojavama u Zemljinoj atmosferi, ona je tek lokalna neugodnost.
...
