B?ter i Sj?en
BN 85B?ter i Sj?en je nautički sajam koji se održava početkom listopada u blizini Osla, točnije na velikoj pješčanoj plaži u mjestu Sandvika.
B?ter i Sj?en je nautički sajam koji se održava početkom listopada u blizini Osla, točnije na velikoj pješčanoj plaži u mjestu Sandvika. Ovo je praktički predgrađe Osla u samom vrhu dubokog fjorda. Ove godine sajam je održan od 4. do 7. rujna. Glavni organizator je Norboat, (Norwegian Marine Federation) tj. udruga proizvođača malih plovila Norveške. Ono što je karakteristično za ovaj sajam je način i mjesto na kojem se on održava. U samo par dana na plaži je postavljen 2,1 kilometar pontona, uz koje se privezalo 550 plovila različitih veličina i namjena; motornih brodova i jedrilica od 3 do 15 metara. Na kopnenom dijelu je postavljeno stotinjak šatora u kojima je izlagana različita brodska oprema i nautička odjeća i obuća. Sve je jednostavno, bez prevelikog komfora, ali maksimalno funkcionalno.
Sajam traje samo četiri dana i odmah nakon toga u nekoliko dana pontoni se odvoze i plaža je opet u prvobitnom stanju.
Norveška ima oko 4,6 milijuna stanovnika, otprilike kao Hrvatska, ali zato ima oko 700.000 plovila svih veličina i namjena. Od toga je samo 45.000 jedrilica, oko 330.000 motornih brodova i 245.000 svih ostalih plovila, kanua, malih jedrilica, surfova i sličnih plovila.
Sličan omjer je bio i na ovom sajmu. Od svih izloženih plovila bilo je oko 150 jedrilica i 400 motornih i ostalih plovila. Iz Norveške je izlagalo četrdesetak proizvođača, ali bili su tu i mnogi iz ostatka Europe; Bavaria, Princess, Zodiac, Beneteau, Hanse, Jeanneau, Sessa, Sealine i drugi. Sigurno je da je ovo tržište interesantno svim proizvođačima, posebno zbog pomorske tradicije i kupovne moći norveškog nautičara.
Proizvodnja u Norveškoj nije jeftina, a porez na plovila je 25% i na to još dodatnih 135 norveških kruna za svaku konjsku snagu motora, za sve motore preko 8 KS. Ako plovilo ima npr. dva motora od 230 Ks to je dodatnih 62.100 kruna poreza na snagu motora, što je oko 54.500 kuna (1 kuna=0,86 Nok). Na samom sajmu bilo je najviše motornih plovila do 10 metara. Uglavnom je sva gradnja u stakloplastici, ali ima nešto i aluminijskih posebno manjih brzih otvorenih plovila s izvanbrodskim motorima. Od ovih zastupljeni su svi veći, Evinrude, Mercury, Yamaha, Suzuki, dok je izbor unutarnjih motora prilično ograničen. Prevladavaju Volvo, Yanmar i Caterpillar.
Za vrijeme trajanja sajma nebo je bilo tipično skandinavsko za ovo doba godine, oblačno i prohladno, ali srećom bez kiše. Bez obzira na vrijeme, sajam je u tri dana posjetilo skoro dvadeset tisuća posjetitelja. Koliko se stvarno trgovalo teško je procijeniti, ali sigurno da je među posjetiteljima bilo dosta pravih kupaca koji traže plovilo za sljedeću sezonu.
Ukupna duljina Norveške obalne crte je oko 22.000 kilometara, uključujući jezera i otoke, što ju čini najdužom u Europi. Nekada su glavne privredne aktivnosti bile ribolov, eksploatacija drva i nešto malo stočarstva. Većina stanovništva živi u obalnom pojasu u manjim mjestima i gradovima. Ono što je u nekim zemljama automobil, motor ili bicikl to je u norveškoj brod. Često ćete ispred kuće na obali vidjeti dvije, tri ili četiri brodice različite veličine. Uglavnom su to motorni brodovi kojih ima mnogo više nego jedrilica. Možda upravo zato jer je u Norveškoj najbliži put do susjeda ili trgovine na drugoj obali fjorda upravo preko mora. Jedinu realnu prepreku plovidbi predstavlja činjenica da je norveško more u njegovim sjevernijim dijelovima dobar dio godine zaleđeno. Teško ćete npr. pronaći brod koji ima ugrađenu klimu, ali zato svaki od njih ima ugrađeno najmanje 3,5 kilovata grijanja i mogućnost dogradnje dodatnih par kilovata. Tenda koja zatvara kokpit obavezni je dio opreme. Karakteristično je da se sidro s vitlom skoro uvijek postavlja na krmi, pa postoje brojne izvedbe ovakvog krmenog sidrenog sustava.
U Norveškoj ima brodograditelja koji godišnje proizvedu i do 150 različitih brodova od 6 do 12 metara za koje u hrvatskoj većina nautičara nikad nije čula niti se ti brodovi mogu sresti negdje na Jadranu. Viksund, Viknes, Skibsplast, Vaagen, Hansvik, Skilso... sve su to imena nepoznata čak i onima koji malo bolje poznaju nautičku industriju. A sve su to vrhunski brodovi u svojoj kategoriji. Sigurno je jedan od razloga što se ti brodovi malo prodaju izvan skandinavskih zemalja nešto viša cijena. Ovi brodovi su uvijek bili malo specifični i drugačiji od ostalih, ali ono što im je zajedničko svakako su solidna čvrsta gradnja i odlične maritimne sposobnosti. Dizajn interijera i završna obrada je također vrhunska, što svakako norvešku malu brodogradnju svrstava u sam vrh. Norveška industrija malih brodova i prodaja svih je ovih godina bila u usponu, ali kriza na tržištu nije zaobišla ni norveške proizvođače. Međutim, i tamo se situacija postupno mijenja, pa i oni traže mjesto na globalnim svjetskom tržištu. Njihova prodaja uglavnom je bila orijentirana na skandinavske zemlje, međutim opći trendovi u nautičkoj proizvodnji i njih tjeraju da proizvodnju presele u jeftinije zemlje poput Poljske ili Litve, te da kupce za svoje proizvode traže i u zemljama srednje i južne Europe.
