BSC 61
BN 47Prilikom stupanja u kokpit odmah je vidljivo da se ne radi o radnom, već o plovilu čija je prvenstvena namjena uživanje u čarima toplih ljetnih dana na moru.
Još jedan u nizu gumenjaka s plastičnim dnom, u najnapučenijoj dužinskoj kategoriji, onoj oko 6 metara! To smo i mi pomislili pri odlasku u marinu Ičići, na test BSC-a 61. Ali već po dolasku u marinu, nakon prvog pogleda na bijeli gumenjak izuzetno elegantne siluete, naš se stav počeo pomalo mijenjati. Sam izgled plovila koje zbog bočnih tubusa promjera svega 58 cm izgleda dosta duže no što zapravo je, potpuno bijela boja i pomalo šminkerski stakloplastični rol-bar bez gornje plohe odaju njegovo podrijetlo. Svatko tko je vidio više od pet barki u životu odmah će pogoditi da se radi o talijanskom uratku. U našem slučaju elegantnog Talijana je pogonila ergela od 150 japanskih konja "skrivenih" pod kapom Hondinog četverocilindraša opremljenog najmodernijim V-TEC sustavom.
Prilikom stupanja u kokpit BSC-a 61 odmah je vidljivo da se ne radi o radnom, već o plovilu čija je prvenstvena namjena uživanje u čarima toplih ljetnih dana na moru. Unurašnji raspored je tipični "plažno-kupački" s velikim sunčalištem u prednjem dijelu, upravljačkom konzolom, skiperskom sjedalicom i krmenom klupom.
Cijeli pramčani dio je povišen i tvori ravnu plohu koju je moguće prekriti jastucima. Ona tada postaje veliko, funkcionalno sunčalište. Unutar tog povišenog dijela su četiri odvojena spremišta, od kojih je ono u vrhu namijenjeno sidru i konopima, a do njega, uz desni bok je jedno duguljasto dovoljno veliko za odlaganje peraja, puške za podvodni ribolov i sličnih uskih dugih stvari. Druga dva spremišta su dovoljno duboka i imaju velike poklopce, tako da u njih stanu i stvari većeg obujma. Na samom vrhu pramca, povrh tubusa, mala je plastična platforma koja služi za ulazak preko pramca, na njoj su i bitve za privez, a za savršenu funkcionalnost tu je i vodilica za sidro.
Središnji dio, kao i kod većine otvorenih plovila, zauzima upravljačka konzola koja je u ovom slučaju smještena uz desni bok. Dovoljno je široka da na nju stanu svi potrebni instrumenti, a cijela unutrašnjost je jedno veliko spremište s otvorima na prednjoj i stražnjoj strani. S prednje strane je integrirana sjedalica ispod koje je također spremište.
Konzola je, iako na prvi pogled izgleda masivno, izgleda rađena za ljude visine do metar i sedamdeset, pa će oni malo viši kod upravljanja "s nogu" stalno morati biti lagano pognuti. Ništa im bolje neće biti ni sjedećki jer će im kod sjedenja vjetar šibati lice, budući da je i vjetrobran (pre)nizak. Skiperska sjedalica je, kako i dolikuje plovilu ove dužine, dovoljno široka za dvoje, bogato tepecirana, s naslonom koji nije moguće preklopiti, već se samo pomiče naprijed-natrag. I unutar nje je spremište kojem se, poput onoga ispred konzole, prstupa podizanjem plohe za sjedenje u stranu, što je malo nezgodno jer su te plohe vrlo duge, pa ne mogu stajati otvorene bez pomoći.
U samoj krmi je prostrana sjedalica koja se proteže od boka do boka, preko cijele širine, a njezin se naslon preklapa prema naprijed kako bi se olakšao pristup dvodijelnoj krmenoj platformi. Cijela sjedalica je poklopac krmenog spremišta i izuzetno se lagano otvara uz pomoć hidrauličnog amortizera. Budući da se otvara i prednji dio, pristup prostranom spremištu u kojem je i akumulator je vrlo lagan.
Radi što boljeg iskorištavanja unutarnjeg prostora proizvođač je napravio dvije male krmene platforme, po jednu sa svake strane motora, od kojih je u onu lijevu upušteno ležište sa sklopivim inoks ljestvicama, dok je desna ravna i možemo reći, prazna. Na sredini jedne i druge platforme su ovalni otvori koji služe za provlačenje konopa do dva U-priveza na vanjskoj strani krmenog zrcala, koji zajedno s druga dva U-priveza na bočnom dijelu prednje povišene plohe omogućuju lagano podizanje cijelog plovila. Zbog toga, ovaj gumenjak može služiti i kao pomoćni čamac na većem plovilu.
Nakon što smo se upoznali s rasporedom, spremištima, visinama, dubinama i ostalim stvarima, red je došao i na plovidbene karakteristike. Već sam pogled na brojku 150 na srebrnom poklopcu Hondina motora i sitnim slovima ispisano V-TEC, daju naslutiti da ova kombinacija nije "mačji kašalj". Lagani okret ključa i 150 konja se budi iz sna. Živahno, ali kako i doliči jednom uglađenom Japancu, tiho.
Kormilo dovoljno tvrdo, ručka komande gasa i kopče precizna i mekana. Svi preduvjeti za uživanje su tu! Lagano ubacujemo u hod unatrag, okrećemo se, i pravac izlaz iz marine. Par stotina metara plovidbe na minimumu, motor se gotovo i ne čuje, bijela guma lagano klizi morskom površinom. Jedva smo dočekali da prođemo znak ograničenja brzine, pa da isprobamo kako motor "diše" na višim okretajima.
Budući da je već bio zagrijan na radnu temperaturu, ručica bez oklijevanja "polijeće" prema naprijed. Reakcija - strelovito ubrzanje uz blago propinjanje pramca, kao da nas je netko ispalio iz praćke! Dva treptaja oka i brzinomjer već pokazuje 30 čvorova. Prema štoperici do 30 čvorova ubrzava za oko 6 sekundi. Par trenutaka kasnije brojač okretaja je na maksimalnih 6.000 okretaja. Brzina - 40 čvorova. Strelovita ubrzanja i izuzetno brza reakcija na dodavanje gasa zasluga su, a čega drugoga doli Hondinog svjetski poznatog sustava promjenjivog vremena otvaranja ventila. Za one koji ne znaju, to znači ona prije spomenuta kratica V-TEC. I sve to savršeno funkcionira na mirnome moru. Kako se za vrijeme testiranja počeo dizati lagani maestral, mogli smo isprobati i kako BSC 61 podnosi valove. Odgovor - pa i ne baš savršeno. Budući da ima vrlo plitko korito, na brzinama preko 30-ak čvorova, kada kao i u ovom slučaju nije dobrano opterećen, valovi ga čine "nervoznim" i potrebno je poprilično umijeće i doza hrabrosti da ga se drži pod kontrolom. Ali, nasreću, samo se pri vratolomnim brzinama ponaša nestašno.
Pri putnoj brzini, koja se kreće između 28 i 30 čvorova i kada motor zadovoljno prede na 4.000 okretaja, plovidba je mirna i upravljanje se svodi na ležerno pridržavanje kola kormila.
Sve u svemu, talijansko - japanska kombinacija izuzetno je eksplozivna, slobodno se može reći prava bomba na moru! Nešto poput Civica Type-R na cesti - dok je asfalt gladak, sve je savršeno, ali kad dođe makadam, tada s papučicom gasa treba lagano. Tako je i s BSC-om 61. Kad je na moru bonaca, idealan je za "ispuhivanje ventila", brz i okretan. A kada se morska površina pretvori u makadam, i tada će on doploviti do kuda treba, samo malo sporije. I po svakom vremenu, gdje god da se pojavi, plijenit će pažnju svojim izgledom i mamiti uzdahe slučajnih prolaznika i ostalih nautičara.
...
