Beneteau Oceanis Clipper 323
BN 32Bez zadrške komercijalno orijentirana, jedrilica Oceanis Clipper 323 većinom neće (i ne treba) pružiti spektakularno jedrenje, bar ne u situacijama iole normalnih vremenskih uvjeta. Njeni glavni aduti su šarm i sposobnost pomirenja potreba za komforom uz čisto i jednostavno zadovoljstvo plovidbe bilo sa obitelji, prijateljima ili kao samac
Beneteau slovi za najvećeg svjetskog proizvođača jedrilica, pa je ekipi Naucata bilo teško ne odazvati se uljudnom pozivu iz njihovog sjedišta na Atlantiku da posjetimo jednu od tvornica i testiramo četiri najnovije jedrilice, koje bi već samom svojom pojavom trebale obilježiti nadolazeću jedriličarsku sezonu. Također, i testiranje na oceanu ima svoju posebnu draž, na otvorenom Atlantiku jedrilice se mogu iskušati u uvjetima zahtjevnijim nego na našem djelu Jadrana, gdje uvijek postoji spasonosna opcija traženja skloništa u kakvoj zaštićenoj uvali. Po našem starom iskustvu sjeverni Atlantik je uvijek nepredvidiv, isploviš po relativno mirnom vremenu, a za par sati uletiš u nepogodu kakvoj se ne nadaš ni u snu.
Da je tome tako uvjerili smo se već po dolasku u St. Gilles, gdje nas je popodnevni smiraj podario pravim proljetnim ugođajem, uz sramežljivo sunce i umjeren sjeverni povjetarac. No već navečer, poprilično veliki atlanski valovi tamno-smeđe boje valjali su se uz vjetar koji je po slobodnoj procjeni dosizao 35 čvorova. Na našu sreću, ujutro se sve ponovno smirilo, Atlantik je bio umjereno valovit, a vjetar iako leden, nije puhao nekom jačinom koja bi zabrinjavala. Bio je to upravo idealan dan za jedrenje, iako je zubato sunce kvarilo ukupan dojam.
U marini se skupila ekipa novinara iz većine zapadnih europskih zemalja, pomno razgledavajući brodove koje smo imali taj dan na raspolaganju (Oceanis 323 i 373). Mi smo namjerno za početak odabrali najmanjeg (osim nas i švicarskog novinara svi ostali su brže-bolje uskočili u kokpit 373-ice), jer to je jedrilica stvorena upravo za jedriličarsku klijentelu s naših prostora, koja neće previše opteretiti kućni budžet, a opet bi trebala donijeti mnogo lijepih trenutaka tokom krstarenja.
Serija Oceanis, najraširenija linija krstaša brodogradilišta Beneteau, ističe se po prepoznatljivoj racionalnosti s funkcionalnim rješenjima na i ispod palube, a namjenjena je nautičarima koji od jedrenja ne traže više do ugodne i udobne rekreacije. Dizajnirana u studiju grupe Finot, ima vrlo sličnu siluetu svoje prethodnice, baziranu na skoro identičnim linijama bivšeg modela 311.
Pomno razgledavanje opremljenosti jedrilice prekinula je zamolba domaćina da što prije isplovimo, jer su trenutno za to bili najpovoljniji uvjeti. Naime, St. Gilles smješten je na Atlanskoj obali (oko 80 km jugozapadno od Nantesa) gdje je razlika između plime i oseke "samo" pet metara (na sjevernom djelu Francuske ona iznosi čitavih 17). Kako je taj dan na programu bio test dva broda, trebalo se držati tajminga kojeg je diktirala plima da bi imali "dovoljno vode" za siguran povratak u marinu, smještenu na obali rijeke koja se ulijevala u ocean. Stoga je pregled interijera ostavljen za kasnije, a dok smo isplovljavali u susret Atlantiku, sa zanimanjem smo razgledavali kokpit i opremu razmještenu uokolo. 323 se standardno isporučuje s argolom, dok je kolo kormila opcija.
Već kod ulaska na brod svidjela nam se preklopna klupa kormilara (Beneteauov patent inauguriran prvi put na Oceanisu 423), s kojom je svaki prolaz na krmenu platformu oslobođen preskakanja ili briga kuda s tim komadom namještaja. Uz to, ako se umjesto argole nadoplati kolo kormila koje se kod mirovanja može zakrenuti, komunikacija kokpit - platforma postaje (napokon!) jednostavna. Po sredini kokpita je uporište za noge posade, a nešto slično bi bilo dobro staviti i kormilaru pod noge.
Nama iz Naucata (hvala bogu) ne fali visine ni dužine, ali kormilari manjih proporcija će imati problema kod hvatanja uporišta kad se jedrilica nagne (tu se među nama osobito isticao danski novinar, više širok nego visok, ne jednom otklizavši na drugi, niži kraj kokpita). Opremljenost palubnom opremom je jednostavna i svakom čarterašu razumljiva, ničeg premalo ali i ništa više. Bilo bi lijepo da su vinčevi (Lewmar 30 CSTO, 2 radna i 1 na krovu za podigače) za koji broj veći, no kako je genova prije flok nego prava genova, i ovakvi su se pokazali sasvim upotrebljivim. Škota glavnog jedra također je riješena jednostavno da jednostavnije ne može biti - na krovu kabine iz dvije čvrste točke razapeti su konopi preko nekoliko kolotura bez ikakve šine.
Za čarteraše primjereno rješenje, dok će oni zahtjevniji koji pate za finim trimanjem glavnog jedra morati razmisliti o Firstu. Radni vinčevi su pomaknuti prema natrag, tako da kormilar ako ima kolo kormila može sam upravljati jedrima. Na krovu kabine je vinč podigača sa stoperima podigača i kratova glavnog jedra. Jarbol ima jedan par ovećih križeva, s hvatištima pripona postavljenih na razmu, da ih oplata svojim okomitim uporom dodatno pojača. To je i razlog prije spomenute smanjene genove, jer joj je zbog nedostatka prostora ograničena dužina. Kod jačih vjetrova sa smanjenom genovom lakše će se jedriti u vjetar, a i manipulacija kod letanja spada u dječju igru, no za ljetnih jadranskih lahora jedrilica bez velike genove neće postizati optimalnu brzinu. U tom slučaju spinaker bi trebao dobiti glavnu ulogu, ali je upitno koliko je čarteraša i vikend-kapetana sposobno i voljno pozabaviti se njime (većinom radije pale motor).
Izlaskom na ocean, dočekao nas je sjeverni vjetar između 5 i 10 čvora i valovi koji su samo povremeno dosizali visinu od jednog metra (možda ni toliko). Podigli smo jedra i jedrilica je zdušno zajedrila. Jedreći u vjetar u odličnom kutu od 35 stupnjeva (mala genova), dosizali smo brzinu između 5,5 i 6,6 čvorova. Na kormilu se moralo raditi jer je jedrilica malo bježala u vjetar, ali ukupno gledajući sva kretanja su bila predvidljiva i kontriranjem se zadani pravac lako održavao. S bočnim vjetrom brzina se povećala na vrijednosti od 6,7 - 7,3 čv a upravljivost je i dalje bila dobra. Kako je vjetar pojačavao (nakon dva sata jedrenja dosegnuo je 20 čv), isku
šali smo sistem kraćenja glavnog jedra, kojeg Beneteau u svim prospektima hvali kao izniman. I stvarno je takav, jer glavno jedro na svakom kratu ima dvije uporišne točke do kojih se jedro spusti i onda samo zategnu obje točke već pripremljenim konopima. Jednostavno i učinkovito, bez kratnih uzlova. Nekad je osnovno pravilo bilo da se kraćenje mora izvršiti čim se pomisli na njega, kasnije bi moglo biti prekasno i teško izvedivo. Zato mnogi neiskusni čarteraši inzistiraju na namatajućem glavnom jedru, da ne moraju skakati po kabini i mučiti se kraćenjem kad se jedrilica opasno valja.
S ovim sistemom kraćenje iz kokpita je prava igra, a jedro i dalje zadržava pravu formu zbog ugrađenih poluletvica, nasuprot namatajućem koje ih većinom nema (veće jedrilice novije generacije s namatajućim glavnim jedrom imaju vertikalne letvice s kojima se istina postiže relativno zadovoljavajuća forma jedra, ali ujedno stvaraju otpor i vrtloge uzdužnim strujanjima zraka). Sveukupno smo bili vrlo zadovoljni pokazanim plovnim osobinama Oceanisa 323 s obzirom na kategoriju kojoj pripada, a mališan nas je dodatno uvjerio u svoje solidne jedriličarske karakteristike kada smo paralelno s Oceanisom 373 tražili mirno mjesto gdje bi test posade zamjenile brodove.
Uz sve (uzaludne) pokušaje posade na većem Oceanisu da nas ostave daleko iza sebe, 323 je ne samo bez napora držao priključak, već je u par trenutaka protivničke nepažnje s par brzih manevara neko vrijeme uspješno "krao" vjetar i s pola dužine ispred "vadio mast" posadi Oceanisa 373.
Unutrašnjost je u mnogim crtama preslikana s prethodnog modela 311, uz dobrodošlo povećanje stajaće visine na pojedinim djelovima i za punih 10 cm. Tako je salon dobio visinu na krmenom djelu od 1,95 m, što nam je napokon omogućilo da hodamo uspravno. Visina kuhinjskog djela bila je 1,90 m (+7 cm u odnosu na 311), a najmanje visine (od 1 cm) dobio je toaletni prostor. Razmješaj unutrašnjosti je očekivano klasičan, s francuskim smislom za funkcionalnost i jednostavnu ljepotu, gdje su se projektanti trudili da ne naruše koncept kojem je prioritet ugodan smještaj obiteljske posade.
Ulazne stepenice, koje ujedno zatvaraju odlično izoliran motorni prostor, mogu predstavljati problem na valovitom moru ako treba brzo doći do motora u slučaju manjeg kvara (a takve se stvari većinom i dešavaju u najnepovoljnim i najnezgodnijim uvjetima). Oble i teške (čime dokazuju zaista solidnu gradnju jedrilice), prilično su nespretne za pomicanje u stranu kako bi oslobodile mjesto za servisiranje motora. Bilo bi dobro u tom odljevku napraviti dvije udubine/rukohvate, čime bi se u mnogome olakšalo njihovo pomicanje.
Krmena kabina s ležajem dimenzija 2,05x1,90 ima ormarić za viseću garderobu i spremište ispod kreveta. Kuhinja je L oblika s plinskim štednjakom (2 ploče) i pećnicom, hladnjakom na 12V, te sudoperom s toplom i hladnom vodom. S druge strane smješten je toaletni prostor iznenađujuće komotnih dimenzija za ovu kategoriju jedrilice, opremljen ormarićem, umivaonikom (t/h voda), tušem i manuelnim WC-om.
Središnji dio salona sastoji se iz dvije klupe dovoljno dugačkih (1,92 m) da posluže kao dodatni kreveti, te preklopnim stolom u sredini. Pramčanoj kabini projektanti su ostavili najmanje mjesta, ali ipak sasvim dovoljno za V ležaj dug punih 10 cm preko 2 metra, no širok svega 1,58 m u najširem djelu.
Bez zadrške komercijalno orijentirana, jedrilica Oceanis Clipper 323 većinom neće (i ne treba) pružiti spektakularno jedrenje, bar ne u situacijama iole normalnih vremenskih uvjeta. Njeni glavni aduti su šarm i sposobnost pomirenja potreba za komforom uz čisto i jednostavno zadovoljstvo plovidbe bilo sa obitelji, prijateljima ili kao samac. No, zahtjevati od obiteljsko-čarterske jedrilice nešto više u jedriličarskom smislu teška je misija, pa takvima preporučujemo seriju First, gdje će uz malo manji stupanj komfora doživjeti pravu draž adrealinskog jedrenja.
...
