ATRAC, Jadranski edukativno-istraživački centar
BN 247Od svog osnivanja, 2015. godine, ATRAC je s vremenom postao prepoznatljiv i u svjetskim razmjerima, te je nakon prve uspješne akcije u Libanonu pozvan da doprinese saniranju onečišćenja do kojeg je ljetos došlo u Siriji
Nedavno nam je stigla vijest o još jednom postignuću riječkog ATRAC-a (Adriatic Training and research Centre) čija se stručnost prepoznaje i sve više traži na inozemnoj sceni. Naime, radi se o neprofitnoj ustanovi koju je svojevremeno sredstvima EU fondova osnovala Primorsko - goranska županija kako bi odgovorila na izazove u prevenciji rizika od onečišćenja mora, ali i na izazove adekvatnog upravljanja za vrijeme hitnoća kada se radi o iznenadnim izljevima ulja i ostalih štetnih tvari u more. ATRAC je tako od svog osnivanja, 2015. godine, s vremenom postao prepoznatljiv i u svjetskim razmjerima te je nakon prve uspješne akcije u Libanonu sa strane REMPEC-a, regionalnog centra na Malti, (osnovanog od UNEP a- i Svjetske pomorske organizacije) pozvan da doprinese i kod onečišćenja do kojeg je ljetos došlo u Baniyasu, u dalekoj Siriji. U to je ime za Siriju početkom prosinca 2021. otputovao Vedran Martinić, direktor ATRAC-a i jedan od trojice ATRAC-ovih stručnjaka s kojim smo razgovarali kako o sirijskoj akciji, tako i o misiji ovoga centra te planovima za budućnost:
– Glavni cilj ove misije bio je uputiti nadležne sirijske institucije u najprihvatljivije postupke uklanjanja preostalog onečišćenja na obali te dati preporuke za preventivne mjere i postupke reagiranja u slučajevima onečišćenja tako velikih razmjera. Naime, termoelektrana u Baniyasu zbog koje je i došlo do onečišćenja je, nažalost, potencijalni izvor novih velikih problema jer nakon ratnih razaranja Sirija je pod međunarodnim sankcijama tako da, nažalost, zbog nedostatka potrebnih materijala i novaca potpuno izostaje redovito održavanje terminala. Taj problem, ujedno, nije samo sirijski jer onečišćenja »ne prepoznaju« državne granice pa je prijetnja po susjedne države i Sredozemno more i nadalje prisutna, rekao nam je Martinić o kapacitetima sirijske akcije.
Vježba u Zadru – korištenje kokica (popcorn) za simulaciju onečišćenja na moru
Radom i pametnom promocijom do uspjeha izvan Hrvatske
BN: Libanon i Sirija su prve veće inozemne akcije ATRAC-a. Što za našu zemlju i za naš kraj znači takvo priznanje?
- Za jedan mali centar poput našega naravno da to puno znači. Prije svega jer se vrlo mali broj institucija uopće bavi takvim poslom, a s druge strane, u Hrvatskoj je ATRAC ujedno i jedini centar te vrste. No, pozivi u inozemstvo su ujedno i velika odgovornost jer nije jednostavno otići u zemlje koje se nalaze pod "čudnim” okolnostima poput, evo, Sirije i tamo sudjelovati sa svojim stručnim savjetima i iskustvom u sanaciji jednog velikog onečišćenja izazvanog izljevom teškog lož ulja.
Anja Pilepić, stručna suradnica u ATRAC-u na obali južnog Libanona
BN: ATRAC je dio većeg sustava kojem je na čelu REMPEC - centar osnovan od Svjetske pomorske organizacije (IMO). Kako ste se probili na "svjetsku scenu”?
Tako je. U radu REMPEC-a participiraju sve države Sredozemlja, a s ATRAC-om su, primjerice, sklopili ugovor za stručno savjetovanje država koje zatraže takvu pomoć. Moram naglasiti da osim nas takav ugovor imaju tek rijetke institucije poput onih u Francuskoj ili Italiji, što je još jedan plus za naš centar. Kada smo kod toga kako smo se "probili” u svijet, mislim da odgovor leži u tome što smo jako aktivni na Jadranu, a paralelno svoj rad promoviramo kroz razne biltene i newslettere na globalnoj razini. Tako smo dobili vidljivost, a onda i prve pozive da pomognemo i izvan Hrvatske. Osim toga, moram reći, nas nitko nije gurao, već smo isključivo sami zaslužni za prepoznatljivost koju gradimo jer osim akcija kod onečišćenja mora, od prvoga smo dana u internacionalnoj zajednici prisutni i putem velike Međunarodne konferencije o onečišćenju mora na kojoj svake treće godine sudjeluje nekoliko stotina stručnjaka iz cijeloga svijeta. Mislim da smo tako nekako, spontano i mi krenuli "u širinu”, u svijet.
BN: Kazali ste kako je ATRAC jedini centar ove vrste u našoj zemlji?
U pravilu, sve organizacije u Hrvatskoj koje se bave zaštitom mora to čine na jednoj drugoj razini. Različiti instituti za more bave se uglavnom znanstvenim aspektom utjecaja na morski biljni i životinjski svijet, a mi se, slikovito rečeno - bavimo tehnologijom uklanjanja onečišćenja, odnosno izradom plana i savjetovanjem kako najjednostavnije, najefikasnije te ekološki i financijski najprihvatljivije ukloniti onečišćenje iz morskog okoliša. Pritom prvenstveno djelujemo kao savjetodavno tijelo te provodimo razne treninge, radionice i edukacije, drugim riječima - podižemo kompetencije oko prevencije i pripravnosti za cijeli sustav.
BN: Što konkretno radite po dolasku na teren?
Naša je dužnost procijeniti razmjere onečišćenja, vrstu i količinu ispuštenih štetnih tvari, procijeniti vrstu obale, a razmišljamo i o tehnikama koje su prihvatljive za čišćenje. Nakon toga, donosimo projekciju prihvatljive metode čišćenja, vremenskog trajanja čišćenja te donosimo procjenu troškova. O cijelom projektu i njegovoj provedbi zatim kroz radionice i treninge educiramo nadležne organizacije koje nas često nakon toga angažiraju i za obavljanje nadzora nad cijelim procesom.
Hrvatski Jadran prati sreća - veća onečišćenja prijete, ali nas zaobilaze
BN: Kakvo je stanje s onečišćenjima iznenadnog tipa na Jadranu?
Pa zasad, mogu reći, imamo sreće i prolazimo jako dobro. Zagađenja morskog okoliša ima, ali ako se mogu tako izraziti, vrste ulja koje se izlijevaju u našem dijelu Jadrana su „povoljne". Radi se uglavnom o dizelu i benzinu koji i najbrže isparavaju, a najčešća njihova izlijevanja su ljeti s malih plovila. Ljeti se događaju i sudari malih plovila, požari na jahtama i drugi incidenti čija posljedica je izlijevanje relativno male količine ulja - od 2 do 3 kubika, a tu smo i za intervencije županijskih operativnih centara koji nas redovito kontaktiraju. Postoje, zatim, i operativna onečišćenja koja se događaju kada brodovi s namjerom ispuštaju dopuštene materijale tamo gdje je to u određenim količinama i dozvoljeno. Nažalost, operativnih onečišćenja ima i u morskim područjima gdje ispuštanja nisu dozvoljena te se ona prate satelitom i radarima i za njih je specifično da je vrlo teško utvrditi prelaze li granice dopuštenoga.
BN: Koji su ATRAC-ovi planovi za budućnost?
ATRAC svake godine izrađuje plan rada koji predajemo osnivaču, odnosno Primorsko - goranskoj županiji. Tu je važno napomenuti da ATRAC nije proračunski korisnik iako mu je PGŽ osnivač. Financijski plan i projekcije izrađujemo za trogodišnje razdoblje, a kako nemamo budžet s kojim raspolažemo unaprijed, moramo raditi posvuda da bismo zaradili novce i to ne za dobit jer, da podsjetim – ATRAC je neprofitna ustanova. Surađujemo s većinom hrvatskih obalnih županija, osim, nažalost s Istarskom županijom koja je, ujedno, i u najvećoj zoni rizika od velikih iznenadnih onečišćenja s brodova. Aktivni smo u EU- projektima: trenutno sudjelujemo u projektima Pepsea, Cascade i Firespill, a u svima njima naša je zadaća educirati, odnosno unaprjeđivati nacionalne ili regionalne sustave pripravnosti i reagiranja na iznenadna onečišćenja mora. U ATRAC-u nas je zaposleno od troje do petero ljudi, ovisno o prilikama, a kada bismo imali stabilne prihode sigurno bismo ih prvo uložili u jačanje kroz zapošljavanje dodatnih stručnjaka, a onda bismo se mogli posvetiti i provođenju određenih istraživačkih aktivnosti.
BN: Kakvo je stanje s centrima iste vrste vani?
Kao što sam kazao, ovakvih centara nema mnogo. Među renomiranima se nalaze talijanski i francuski, a mi pratimo koliko možemo. U tim je zemljama sustav pripravnosti i reagiranja na izuzetno visokoj razini, a nadamo se da će se i u Hrvatskoj sustav pokrenuti u tom smjeru i da ćemo prijeći na viši nivo. Francuski centar zapošljava gotovo 30 stručnjaka, suportirani su na nacionalnom nivou, osim akcija čišćenja i edukacija oni vrše i razna korisna istraživanja te mogu reći da su nam uzor iako se mi s njima, u globalu, ne možemo uspoređivati. S tim u vezi moram napomenuti da je već samim osnivanjem Primorsko - goranska županija jako dobro razumjela što potencijalno znače veliki zagađivači u okruženju i odlično nas je podržala. ATRAC je najbolji primjer dodane vrijednosti EU projekata jer naš centar "živ je” i nakon isteka roka trajanja EU projekta pod kojom je kapom i osnovan, što s projektima financiranima iz EU fondova, nažalost, vrlo često i nije slučaj. ATRAC dalje nastavlja svoju misiju unaprijeđenja postojećih sustava pripravnosti i reagiranja na onečišćenja morskog okoliša, a vjerujemo da će i nadležne institucije prepoznati da je pripravnost ključ brzog i efikasnog reagiranja čime se umanjuju posljedice onečišćenja.
U slučaju veće nesreće hrvatsku bi obalu bilo teško čistiti
Unatoč uglavnom optimističnoj slici, ipak moram naglasiti da je povećanje pomorskog prometa prema sjevernojadranskim lukama veliki izazov za zaštitu našeg mora. Naime, Sjevernim Jadranom plove tankeri s iznimno velikim količinama ulja i to prvenstveno prema terminalima Trst i Omišalj. Veliki kontejnerski brodovi, osim što prevoze značajne količine opasnih i štetnih tvari, imaju i po nekoliko tisuća tona brodskog pogonskog goriva koje bi u slučaju pomorske nesreće bilo jako teško uklanjati iz morskog okoliša odnosno čistiti s obale kakva je hrvatska. Takvo bi čišćenje, ovisno o intenzitetu, moglo trajati mjesecima, a „oporavak" morskog okoliša i znatno duže, kazao je Martinić.
Cjelovita jadranska suradnja kao jedan od ciljeva ATRAC-a
Vedran Martinić u razgovoru je istaknuo uspostavaljanje nacionalnog centra za iznenadna onečišćenja uz podršku nadležnih hrvatskih ministarstva kao jednu od glavnih zadaća ATRAC- a za budućnost. S iskustvima tog modela inicirala bi se, potom, suradnja jadranskih država u kojoj bi Hrvatska, zbog značaja morskog okoliša kao jednog od naših najvažnijih resursa, trebala imati vodeću ulogu. ATRAC je u velikoj mjeri na operativnoj razini već uspostavio takvu suradnju, kaže Martinić, i to državanjem edukacija u Albaniji, Crnoj Gori, Sloveniji, Italiji i naravno Hrvatskoj, no, za njezinu sustavnost potrebno je, kaže, raditi na protokolima o suradnji za što je prvenstveno nužna i politička volja.
...
