Arghh!!!
Daje li se piratskim napadima uz istočnu obalu Afrike previše medijskog prostora ili je u pitanju površno izvještavanje?
Čitajući novinske natpise uglavnom stranog tiska stječe se dojam da je gotovo svaki brod koji plovi Indijskim oceanom, bar u onoj njegovoj afričkoj polovici u smrtnoj opasnosti od napada somalskih pirata. Sigurno je da bi i mi pisali znatno više o tome kada bismo imali značajniju trgovačku flotu. "Srećom", mi smo naše brodare i trgovačketalo je nešto, makar obzira, prema pomorcima koji plove pod svim zastavama i na svim brodovima ovoga svijeta. Tako se naši mediji uglavnom uzjogune tek kada čuju da je otet neki brod na kome plovi neki od naših sugrađana koji je igrom sudbine pomorac. I to je ujedno i jedini način da se n brodove sveli u "razumne" okvire, pa više nemamo neke pretjerane brige za brodove, pogotovo ne one koji plove pod hrvatskom zastavom. Ipak, osaši mediji sjete hrvatskih pomoraca. Njihovi drugi problemi s kojima su suočeni ploveći za razne sumnjive brodare pod zastavama pogodnosti, nisu dovoljno atraktivna tema. Medijska nonšalancija ide tako daleko da većina novinara i onih koji se tim imenom nazivaju ne znaju čak ni razliku između pirata i gusara, pa pirate nazivaju gusarima ne znajući o čemu govore. Ne znaju da kada se govori o gusarima da je zapravo riječ o naoružanim civilnim brodovima koje su su nekoć države ovlašćivale da napadaju brodove države s kojom je dotična država bila u ratu. Gusari kao takvi ne postoje još od Pariške deklaracije iz 1856. Pirati su, pak za razliku od gusara radili istu tu stvar, ali za svoj račun. Budući da Somalija službeno nije u ratu niti s jednom od država čiji su brodovi zarobljeni, te da se novac od otkupnina slijeva najvjerojatnije u privatne džepove, riječ je o klasičnoj pirateriji. Bar po standardima 21. stoljeća.
S druge strane, vrlo je malo novinskih izvješća, bilo domaćih bilo stranih koja se potrude napraviti pošteniji članak koji ovoj temi prilazi na ozbiljniji način. Svima je poznat sljedeći niz podataka; pirati su napali ribare i brodove trgovačke mornarice, zarobili ih i zatražili otkupninu. "Primoran" neprekidnom opasnošću od napada, Zapad šalje vojne brodove da zaštite trgovačke brodove. No, i iza toga postoji složenija priča.
Novinari se danas rijetko kada sjete prosvjeda somalskih ribara da im strani sofisticirani ribarski brodovi upadaju čak i u teritorijalne vode i kradu ribu, da talijanske Mafija u njihovim teritorijalnim vodama odlaže toksični i radioaktivni otpad, najčešće kobalta iz europskih privatnih klinika, od čega njihova djeca obolijevaju. Somalska je stvarnost takva da mladići mogu izabrati život vojnika u privatnoj vojsci nekog od lokalnih moćnika ili pak život ribara. I dok je prvi izbor značio sigurnu hranu, s glavom u torbi, drugi je značio relativno siguran život, ali s vrlo neizvjesnim ishodom, točnije ulovom. Većina je mladih radije odabirala more, jer uloviti se moglo, dovoljno da se prehrani i sebe i obitelj. Otkad su zapadnjaci opljačkali i potrovali njihovo more, Somalci su s ionako inferiornom ribarskom opremom došli u nezavidan položaj. Niti jedna od međunarodnih institucija kojoj su se žalili nije poduzela ama baš ništa da zaštiti somalske viškove ribe, nije napravila ništa ni da ih zaštiti od neodgovornog odlaganja opasnog otpada. Nije stoga ništa neobično da su prvi, a ujedno i najdraži cilj piratskih napada upravo ribarski brodovi koji plove unutar somalskog gospodarskog pojasa. Razloge za to ne treba tražiti daleko. Jasno je da somalski ribari nisu mogli dobiti svoje, već po tome što su ih trebali zaštititi isti oni koji su svoje brodove slali po somalsku ribu i koji su svjesno zatvarali oči pred ilegalnim odlaganjem otpada, sretni da nije riječ o njihovom moru. Najnoviji slučaj španjolskog ribarskog broda Alakrana samo potvrđuje dosad rečeno.
I što je sada drugo preostalo somalskim ribarima nego da umjesto mreža i udica u ruke ulove kalašnjikove i bacače raketa? Problem je s druge strane da se organizacije ovako kompleksnih pothvata kao što je napad na jedan brod mogao uhvatiti samo netko tko već ima oružje i iskustava u ratovanju, pa novac nažalost umjesto u rukama ribarta i obalnih ribarskih zajednica ponovo završava na računima lokalnih moćnika koji time financiraju svoje osobne ratove. No, svega toga ne bi bilo da Zapad sam te jadne ribare nije natjerao da se od ribara odmetnu u morske razbojnike.
Po tko zna koji put, Zapad si je svojom arogancijom stvorio veliki problem kojega sada ne zna riješiti ni na koji način osim vojnom silom. U zadnje su vrijeme sve češća izviješća o tome kako su pravi, a nerijetko i samo navodni pirati uzvratili vatru ratnim brodovima. I toga će biti sve više, pogotovo kada Somalci shvate da se ti vojni brodovi čisto zbog svoje masovnosti i multinacionalnog karaktera moraju držati stanovitih međunarodnih konvencija ratovanja na moru, po kojem je ratnom brodu zabranjeno potapanje civilnih plovila, kao i zarobljavanje civila. Zato čak kad ih i uhvate mogu ih predati najbližm vlastima koje su voljne bakćati se s ovim problemom i puniti svoje zatvore nekim čudnim ljudima. Za sada su posade trgovačkih brodova bile pošteđene čak i lošijeg tretmana, no kako se stišće pojas oko somalskih voda i kako broj nenadanih zapadnjačkih vojnih akcija i neopravdanih sumljičenja i pretresa svih somalskih plovila raste, vrlo se brzo može očekivati promjena i u njihovom ponašanju, a s njima i prve nevine žrtve na brodovima trgovačkih mornarica.
Rješenje zasigurno postoji, ali ono sigurno nije u represiji i povećanju nazočnosti zapadnjačkih ratnih brodova, već u zaštiti somalskih prava na čisto more i ribu iz tog mora... ako već nije prekasno za to, odnosno ako se somalskim kriminalnim mozgovima s privatnim vojskama ovo nije pokazalo kao unosno područje za rad i širenje djelatnosti.
I nije u redu kada naši pomorci poput Tihomira Pavletića tjednima strahuju za svoj život, ali prije nego bacimo kamen, odnosno bombu na "zle pirate" pogledajmo se u zrcalo i preuzmimo dio odgovornosti na sebe, jer i mi smo dio tog istog Zapada koji jedne standarde primjenjuje za sebe, a druge za "neke druge". Bar se trudimo biti njegovim dijelom. Pa umjesto da se pobrinemo da se svi standardi jednako primjenjuju na sve, mi šaljemo naše pomorske časnike na strane ratne brodove ne bi li ganjali domaće ljude po njihovim vodama koji makar na taj način pokušavaju napatiti svu onu ribu koju im je taj isti Zapad pokrao i potrovao im more. A makar bismo mi, odnosno naši ribari morali razumjeti Somalce, jer sigurno se i naši ribari slično osjećaju kada vide talijanske kočare kako nam nekažnjeno kradu našu ribu u našem moru.
...