Aquamar 17

BN 66
| 23.4.2013 | Piše:
Marko Brnčić
| Foto:
Krunoslav Mihić


Aquamar 17 ima klasični gliserski trup, ne previše naglašenog V oblika zbog čega mu i ne treba prevelika snaga motora da bi glisirao. Naš testirani primjerak pogonio je provjereni Suzukijev četverotaktaš snage 70 konja koji se pokazao potpuno doraslim zadaći. Ta se provjerena kombinacija do početka mjeseca svibnja može kupiti za više nego pristupačnih 13.793 eura.

Aquamarov model pod brojem 17 jedan je od mnogih otvorenih glisera - popularnih fishermana koji se i na hrvatskom tržištu bori za naklonost kupaca. Riječ je jednostavnom plovilu elegantne siluete pravilnih linija, ali s dovoljno sitnih detalja da ga se nikako ne može svrstati u kategoriju praznog ili nedajbože dosadnog. Prvenstvena namjena ovog plovila je razonoda na moru, pa je tome prilagođen i raspored elemenata u kokpitu. Pramčani je dio rezerviran za povišeni dio unutar kojeg se nalazi veliko spremište, u sredini je smještena upravljačka konzola, iza nje je skiperska sjedalica za jednu osobu, a na samoj krmi je sjedalica koja zauzima cijelu širinu plovila.

Prednjim dijelom dominira, kako smo već spomenuli podignuti plato koji služi kao sjedalica ili manje sunčalište, a unutar njega je veliko spremište kojem se pristupa otvaranjem poklopca koji se podiže u desnu stranu. Iznad njega, a u samom vrhu pramca nalazi se skromno spremište za sidreni lanac i konop čiji je poklopac ujedno i malena palubna površina koja znatno olakšava ulazak. Vrlo praktičan detalj je i mala aluminijska vodilica za sidro upuštena u kanal koji je izravno povezan sa spremištem tako da sidro cijelo vrijeme tijekom plovidbe može stajati na vodilici, a konop u spremištu. Uz to, cijeli je prednji dio uokviren niskom inoks ogradicom koja osim estetske ima sigurnosnu funkciju. U prostor između prednjeg povišenog dijela i upravljačke konzole moguće je staviti dva drvena umetka i jastuke, a onda cijela prednja polovica plovila postaje prostrano sunčalište.

Središnji dio plovila zauzima upravljačka konzola modernog dizajna na čijem je vrhu vjetrobran od pleksiglasa klasično uokviren inoks držačem. Već je uobičajeno da se u unutrašnjosti konzole smjesti praktično spremište, pa je tako i s Aquamarom. Na konzoli je dovoljno mjesta za osnovne instrumente, a ploha ispod vjetrobrana je ravna s dvije upuštene kadice u koje se mogu odložiti sitniji predmeti bez da ispadnu prilikom plovidbe. Cijela konzola je dovoljno visoka i dobro dimenzionirana kada se upravlja sjedeći. Moguće nespretnosti se mogu javiti pri upravljanju stojeći kada se višim osobama kolo kormila pokaže malo prenisko, a udaljenost od konzole do sjedalice premala.

Skiperska sjedalica je tapecirana, a naslon se može prebacivati naprijed-natrag, ovisno plovi li se ili se stoji na vezu. Unutar sjedalice je također spremište. Ovdje valja napomenuti da je Aquamaru primijenjeno rješenje kao i na većem modelu Samoa: konzola i sjedalica su na istoj plohi koja je odvojena od podnice. Preklapanjem konzole prema naprijed pristupa se velikom prostoru u koji je moguće ugraditi spremnik goriva od osamdesetak litara. Kako je cijeli taj segment učvršćen samo na dvije šarke s prednje strane, a bez kopče na stražnjoj strani i ikakve gumene brtve, prilikom prelaska preko valova čuje se škripanje plastike koje nije opasno, ali ne zvuči lijepo.

Krmeni je dio rezerviran za sjedalicu s tapeciranim naslonom unutar koje se nalazi još jedno spremište u koje je u ovom slučaju bio smješten akumulator i dva 30 litarska spremnika za gorivo. Naslon se ne proteže od boka do boka, već je uz desni bok ostavljen prolaz od četrdesetak centimetara za pristup krmenoj platformi koja je sastavni dio trupa. Motorom i prostorom oko njega platforma je podijeljena u dva dijela s time da su na lijevi dio ugrađene preklopne ljestvice za izlazak iz mora dok je desni ostao slobodan za ugradnju nosača pomoćnog motora. Na kosinama stražnjeg završetaka boka postavljene su inoks bitve za privez koje bi, već smo i sami sebi dosadni ovom konstatacijom, mogle biti malo veće.

Aquamar 17 ima klasični gliserski trup ne previše naglašenog V oblika zbog čega mu i ne treba prevelika snaga motora da bi glisirao. Naš testirani primjerak pogonio je provjereni Suzukijev četverotaktaš snage 70 konja koji se pokazao potpuno doraslim zadaći.

U vrijeme testiranja more je bilo potpuno mirno, a na plovilu dvije osobe i pun spremnik goriva, što je najbliže, ako ne i identično uvjetima u kojima se ovakva plovila koriste. Suzukijeva konjica u svim režimima radi izuzetno mirno uz kontinuirano oslobađanje snage. tako da smo Aquamarovom 17-icom upravljali bez napora, bilo da se radi o plovidbi po pravcu ili o naglijem skretanju. Zahvaljujući uzdužnim stabilizatorima na podvodnom dijelu dna plovilo prati zadani pravac bez potrebe za stalnim korekcijama kormila, osim pri krajnjoj brzini. Kod naglijih skretanja treba se malo čvršće držati za rukohvat jer se Aquamar 17 voli "trznuti" i pokušati vas izbaciti iz ravnoteže.

Krajnja brzina od 28 čvorova nije brzina svjetlosti, ali je sasvim zadovoljavajuća za sve one umjerene nautičare kojima plovilo služi za odlazak na kupanje i uživanje u čarima mora i sunca. Za one pak, kojima je do jurnjave, rješenje je ugradnja jačeg motora, što se može učiniti bez problema budući da je ovo plovilo homologirano za motore do 100 konjskih snaga.

I, poslastica za kraj. Cijena. Mnogi će se zapitati: Pa kako cijena može biti poslastica, ona je obično najgorči dio svake kupovine! E u ovom slučaju je potpuno suprotno, budući da se kombinacija Aquamara 17 sa standardnom opremom i Suzukijevom sedamdeseticom do početka mjeseca svibnja mogu kupiti za više nego pristupačnih 13.793 eura! Stoga, ukoliko ovo ljeto na Jadranu primijetite invaziju Aquamara 17 sa Suzukijevim motorima, znajte što je tome razlog.

...