1. Riječ urednika

Adio pameti

Turizam bi trebao biti usputna gospodarska djelatnost, nešto kao šlag na torti uređene države. U toj državi generator razvoja i glavni izvor proračunskih prihoda trebali bi biti gospodarstvo, proizvodnja i izvoz. Ali ne i kod nas! Mi svake godine, već i prije početka turističke sezone zbrajamo rezultate i računamo na to da će nas turisti spasiti i zakrpati proračunske rupe.

Sami sebi pričamo bajke o tome kako bi se to trebalo promijeniti onoga časa kad konačno postanemo punopravna članica Europske Unije, kad nam se otvore vrata Ali-babine špilje s blagom različitih fondova iz koje će svi, a posebno proizvodni sektor, moći grabiti milijarde eura koji, eto samo čekaju da ih pokupimo s tla i krenemo prema svijetloj budućnosti. Prognoze o rastu BDP-a samo su puste želje u koje uostalom više nitko ne vjeruje. Čak su i političari obećanja o boljem životu prebacili sa sljedeće godine na godine krajem desetljeća.
Žalosno je da nitko nije napravio ozbiljnu analizu svega što Hrvatska gubi, a što dobiva ulaskom u Europsku Uniju. Možda takva analiza i postoji, ali nitko je ovom narodu nije prezentirao. Još uvijek ne znamo ni što su naši predstavnici potpisali i na što su sve pristali. Previše je nepoznanica i mnoge činjenice upućuju na to da sam ulazak u Uniju neće riješiti naše probleme. Dapače, čini se da će mnoge stvari stajati još gore no što stoje sada. Većina tvrtki u realnom sektoru je premala, tehnološki nedorasla, i već sad je na koljenima, i kako im može pomoći odmjeravanje s europskom konkurencijom?! Kad se tržišta potpuno otvore i protok roba i usluga ne bude limitiran propisima i lokalnim granicama, mnogi će staviti ključ u bravu. Zašto se nitko ne pita što se to dogodilo s poljoprivrednom proizvodnjom u Bugarskoj, vinogradima u Mađarskoj, što se to dogodilo Sloveniji koja nam je uvijek bila uzor, što se to događa Grčkoj, i svim ostalim zemljama u Europskoj Uniji? Po čemu su oni tako loši? Po čemu smo mi to toliko bolji od njih? Na osnovu čega mislimo da se nama to neće ili ne može dogoditi?
Pričamo o razvoju proizvodnje bazirane na visokim tehnologijama u kojima bismo mi kao trebali biti posebni i s kojima bismo trebali pokoriti svjetska tržišta. Ostaje samo pitanje o čemu zapravo govorimo i tko bi to trebao razvijati? Većina studenata već kod upisa razmišlja o iseljenju odmah nakon diplome. Mnoštvu onih koji su već otišli uskoro će se pridružiti nova vojska visokoškolovanih ljudi. A oni bi trebali biti pokretačka snaga koja će spasiti ovu zemlju. Za pravi rast i zaokret trebali bismo imati još barem par stotina tisuća zaposlenih. Više nego ih je sada na Zavodu. A najbolji odlaze...
Dakle ulazimo u Europu s izrazito lošom gospodarskom slikom, tvrtkama koje jedva skupe za plaću i porez. O razvoju i novim tehnologijama više nitko i ne sanja, u poljoprivredi smo već prepolovili uzgoj svinja i proizvodnju mlijeka, upitno je koliko će tko i čega uopće sijati jer novca nema ni za osnovni repromaterijal. Imamo preko 350.000 nezaposlenih, više penzionera nego radnika, bankarski sektor koji ustrajno guli i privredu i građane, strane i domaće trgovačke lance koji nam prodaju svoje i kinesko smeće, turizam koji traje 3-4 ljetna mjeseca, željeznicu iz 19. stoljeća, stare brodove za prijevoz putnika, i mnoštvo sličnih problema. Turistička sezona je na pragu, nautičari su već na moru, a u kapetanijama duž obale ne znaju kako i što im je raditi. Valjda će i njima netko reći što su to naši pregovarači potpisali i kako bi se trebali vladati, koje propise primjenjivati.
No ima i dobrih stvari. Recimo, autoceste su nam u odličnom staju. Istina je da bi svugdje za cijenu našeg jednog kilometra u svijetu napravili dva, ali koga to briga!?
I napokon, tu je sada bruxelleska birokracija koja će nam reći što i kako smijemo raditi. Odredit će nam oblik krastavaca i rajčica, koja imena proizvoda smijemo, a koja ne smijemo koristiti, kojim svinjama trebaju igračke, koliko ribe smijemo loviti u vlastitom moru, koliko vode dnevno smijemo trošiti, koliko vina i sira smijemo proizvoditi, a uskoro će i svako korištenje sjemena ukoliko ga niste kupili od neke globalne korporacije biti kažnjivo kao i uzgoj marihuane!
A pamet koja bi mnoge od ovih problema trebala riješiti polako napušta brod koji tone. Tko im može zamjeriti...