Kao članovi velike i sretne obitelji koja se zove Europska Unija, dio smo priče i zajedničke politike razvoja prometne infrastrukture. U toj zajedničkoj priči kao jedno od manje djece u obitelji normalno je da nas se pita shodno dobi, odnosno veličini, a vjerujte mi možda je i bolje tako. Naime po nama samima, a što je pokazala studija koju je Greenpeace naručio od njemačkog instituta Wuppertal i T3 Transportation Think Tanka nismo baš mislili na kvalitetan razvoj transporta i njegovu budućnost, a bilo bi možda dobro da jesmo. Prema istraživanju Hrvatska je u zadnjih trideset godina uložila šest puta više sredstava u razvoj cestovne infrastrukture u odnosu na željezničku. Prema navodima istog toga Greenpeacea mi smo sustavno i svjesno, odnosno Hrvatska državna politika nas je učinila ovisnicima o cestovnom, odnosno kamionskom i automobilskom prometu.
Ako se pitate kakve ovo veze ima sa pomorskim prometom i transportom putnika i tereta, moj odgovor je, itekako ima. Dok druge pametne zemlje Europske Unije ulažu u razvoj najčišćih vidova transporta kopnenog i morskog, znači željeznice, pomorskog i riječnog transporta, oprostite mi svi vi koji živite samo od turizma, mi mislimo na to kako turistima osigurati da što boljom cestom dođu do svojih mjesta za odmor. I što time dobivamo? Dobivamo lako zarađenu lovu i okoliš koji je sve više zagađen gdje istovremeno ne nudimo mogućnost kvalitetnog dolaska ostalim vidovima transporta do naše obale. Zašto se ne bi dolazilo vlakom do obale, Europska mreža željezničkog prometa je kvalitetno organizirana i zašto se nakon toga ne bi koristio obalni linijski brodski prijevoz. I dok ovo pišem ja se ne šalim, baš sam ozbiljan. Može vam se ovo činiti kao utopija nekog zanesenjaka no zagađenje je realan problem kojega možemo pomesti pod tepih ili početi kao pametne zemlje EU misliti na održivu budućnost. Možda se dio gostiju i nas samih ne bi odricao luksuza cestovnog prometa no dobar dio bi sigurno prihvatio ideju, pogotovo ako bi ta usluga bila na Europskoj razini.
Dokazano je da željeznica i pomorski promet ostavljaju najmanji ekološki trag na okoliš no oni ne osiguravaju brzinu koju osigurava cestovni promet. I šta sad? Brze autoceste smo napravili, Dalmatinu sjetimo se, platili 2,3 milijarde eura i sada se vrlo luksuzno vozimo i vraćamo novac za koji smo se zadužili. Politika razvoja prometa Europske Unije uključuje ulaganje i razvoj upravo željeznice i vodenog transporta, a mnoge članice to i provode. Citirati ću jednog našeg pjevača stihom, „a di si ti?”
